Identitet je teško pitanje

U rijetkim trenucima kad na internetu poželim nešto komentirati, nerijetko dobijem zahtjev da neka se izvolim predstaviti imenom i prezimenom, jer su se drugi, meni nepoznati ljudi, legitimirali napisavši naprimjer „Pero Perić“ ili „Mara Marić“.

Ja na to kažem: „Drago mi je, Oblizeki.“

A oni će: „Ne, nismo to mislili, mislili smo da objaviš ono što ti piše u osobnoj ispravi, tako da znamo tko si!“

Interesantno.

Ja na to njima kažem: „Kak ne razumijete. Ja sam ovdje došla javno objaviti komentar, a ne izvod iz matične knjige rođenih. Da je meni bilo do davanja izvoda iz matične knjige rođenih, bila bih otišla ravno policajcu. A policajac kojemu bih dala izvod iz matične knjige rođenih znao bi samo ono što bih mu ja rekla, naime, podatke iz matične knjige rođenih, ali i dalje ne bi znao tko sam, premda bi rekao da je utvrdio moj identitet. Podatak o imenu i prezimenu iz osobnih isprava samo se u policijskom žargonu smatra identitetom.“

Onda oni meni onemoguće komentiranje, jer njih ništa drugo osim pričina identiteta, u vidu imena i prezimena, niti ne zanima. Jer kad bi ih zanimao identitet, tj. tko ja jesam, ne bi to pokušavali utvrditi preko imena i prezimena. Da bi ih zanimalo da čitatelji komentiraju i diskutiraju, o tomu nema govora.

Nisam nikad pokušala ostaviti izmišljotinu koja podsjeća na ime i prezime, naprimjer „Pero Perić“ ili „Mara Marić“, jer toga se nikad nisam dosjetila.

Sramotan biznis

Dana 12. rujna 2009. u Njutanjem listu objavljen je članak što ga je iz prsta isisala Ivana Kalogjera Brkić, na temu sramotnog biznisa instrukcija.

Mauricijus je, piše Ivana Kalogjera Brkić, po uzoru na Koreju i Bugarsku, „u jednom trenu“ bezuspješno zabranio ovaj sramotan biznis.

Nadalje, od Ivane Kalogjere Brkić saznajemo da Mongolija, Hrvatska i Nigerija po uzoru na Šri Lanku ignoriraju problem ovog sramotnog biznisa.

Treća i posljednja zanimljiva stvar je činjenica da Ivana Kalogjera Brkić okreće brojeve iz Plavog oglasnika zapitkujući oglašivače o ovom sramotnom biznisu!!!!!

Kartica teksta Ivane Kalogjere Brkić ima komada sedam, hajlajtove sam izdvojila, a sve drugo je S.M.U.Ć.K.A.J.-P.A.-P.R.O.L.I.J.

Ime je znak

Neda. Neda! I to Parmać! Tko se uopće tak zove i zašto??!? Pa kakvo je to ime, zaboga?!? Pa kvragu sve!!

Ženska radi u Feminemu. Kaeto „Feminem“? To je lažni trag, pazite, to nit je pozicioniranje spram Eminema, nit je ikakva feministička brija! Pa kakvo je to onda ime i zašto??!?
Jel to ime dosjetka stvarno tak neiscrpna da se bjesomučnim ponavljanjem ne troši, kao recimo Cubismo, Belfast Food, ili Dolores Salmonela??

I dobro kaj radi Neda Parmać? Pa zabušava! Trebala bi, kao, pjevat, i to baš u sklopu tog Feminema, al skroz se samo izvlači i izmotava.

Ljudi je pitaju, pa dobro, vas tri ne pjevate, ne nastupate, dal se možda vi raspadate, razilazite? A na to ona kaže: Feminem stvarno postoji, mi smo izmislili to ime!!!

Dosadna je!!!!

Sanitarni kordon

– “Kaj je pjesnik htio reći?”? Pjesnik je htio reći baš ono što i jest rekao, jer da je htio reći nešto drugo, bio bi rekao upravo to nešto drugo.

– Taj pjesnik malo puno priča. Jel zna on kaeto omertà?? Kak se to uostalom uopće deklinira??!?

Navlakuša i klasična sačekuša

– E, a zake si ti Romeo?

– Čuj, ko me to pita ništa ga neće ni ubijedit ni razubijedit.

Puste sanje

Eh kad bi bar čitava država funkcionirala ko Zagrebparking, pravodobno, nepogrešivo, neumoljivo, neopozivo!!
Al što veli Žika Ladni, kod nas ni iznimka nije pravilo!!!

Tuga viših razloga

Evo opet Modnog Kretena u vijestima, slika se s magaradi, Indirom Vladić-Mujkić itd.

Kopka me njegova autobiografija, što mu ju je napisao onaj neki profesor s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Poput najmirisnijeg buketa cvijeća omotana celofanom dreždala je na kioscima…

Ja nikad, ni u ludilu, ni mrtva, ne bih za tu gadost dala 39 kuna!!!

A sad?? Ni sad!!! Uostalom, ondje je više nema, otišla u remitendu…
A u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, tek primjerak, duboko zakopan u „Zatvoreno spremište arhivaca“…

Uh što bih je rado recenzirala!!!!

Rekla pa porekla

U zadnjem sam postu najavila da ću u sljedećem (tj. ovom) govoriti o “nečemu drugomu”.
E, pa, predomislila sam se!!

Mačak u vreći

Ima sad taj jedan tip što me, što bi reko Žika Ladni, zaintegriro.
Tip ima lijepu glavu.

Al šta! Svi graknuše na mene, u smislu, da nek se ja muškaraca klonim, jer da za mene muškarci nisu! Očito si ih, vele, ja ne znam birat, s obzirom da me intrigira lijepa glava a ne nešto drugo, a to ne samo da je površno nego je i potencijalno opasno, jer lijepa glava, drže oni, nije valjan razlog intrigiranosti!! A ja si mislim, jer šutnja je zlato, ihahaj sam ja puta, bez odviše svjedoka doduše, dokazala da mogu petljat i napetljavat s muškarcima nelijepe glave ne usrećujuć se naročito, pa šta!! Što se ne bih počastila jednom lijepom glavom?

No nisam htjela pisat o tome, nego o nečemu drugomu.
Ali o tomu drugomu u idućem postu. Doviđenja!!!

Broken promises

Tko je rekao da su za otvaranje bloga potrebna tri klika, te da se blog jednostavno održava daljnjim intuitivnim naklikavanjem, taj je lagao ko pas!!!!