Kod Idrizija

05/04/2009

Dođem ja jutros u pekarnu da si kupim lisnato u škarniclu, da imam šta jest dok hodam po ulici, a prodavačica mi kaže:
“Danas imam malo više treme nego obično, no zapravo je uvijek osjećam. Za to je jedini recept truditi se, a vi ćete mi poslije reći je li mi pošlo za rukom.”.

Pa šta ona misli?? Da je Nina Badrić??


18.4.2009 16:11:27 | oblizeki
Rekla je još nešto. Prvo sam je ja pitala: “Oprostite. Jel vam i vagina ovak monologizira?”. A ona meni: “Kod nas je puno toga tabu tema i to mi beskrajno smeta.” A ja njoj: “Samo djeca i kreteni odgovaraju na retorička pitanja. Molim vas, pozovite poslovođu.”

18.4.2009 15:54:50 | emichen
wow…..samo tako ti je to rekla?
ništa te nije pitala?
fakat je luda…

5.4.2009 14:26:55 | oblizeki
Ja idem kod Idrizija, zato što tamo mogu dobit kroasane od istog tijesta od kojeg rade i bijeli kruh!

5.4.2009 14:21:34 | Neregistrirani korisnik []
Kod Anifija imaju generićko lisnato, a podvaljuju ga pod kroasane!


Slučaj Snowballs

04/04/2009

Dana 1. travnja 2009. g. portal Njutanjeg lista objavio je članak o nekoj bijeloj mački (ona ima ime i zove se Snowballs) koju je N. N. namjerno nasmrt probo metalnom šipkom.

Evo kako je povodom slučaja Snowballs tekao brainstorming u redakciji, kad su se fotograf i reporter vratili s terena i sastali s uredničkim kolegijem rubrike “Zagreb”.

– evo mi ovaj put donesli fotografija neke izmrcvarene mačke, to će čitatelje zanimat da to vide, morate to vidit, na gradilištu mačka probodena metalnom šipkom!!
– hmmm… ne znam… šta danas nije bilo nekih normalnih ubojstava…
– nažalost ne…
– …osim toga mi smo rubrika “Zagreb”… nismo “Crna kronika”.
– al pazite nismo ni Društvo za zaštitu životinja, tak da ne znam baš…!
– u pravu si, al ne kužiš stvar. Tko uopće priča o prekršenim pravima koja treba branit. O krivcu kojeg treba kaznit. O smrti koju treba iskupit. Ove fotografije što tu imamo to su autentični eksplicitni prizori tuđeg stradanja. Naša je sveta dužnost istresti ih kao takve pred naše drage čitatelje, jer će tako rubrika “Zagreb” i danas biti naklikavana, a naši sugrađani imati zrnce za razgovor uz kavu.
– da cvebica, štiklec, ovaj članak će bit šećerna bomba! Stvarno!
– hm. Šećerne bombe su iskušenje al su politički nekorektne, a osim toga i korizma je.
– a mogli bi past i kojekakvi prigovori zbog uznemirujućih slika, a to nam ne treba.
– nismo mi od jučer. Ja i kolega ćemo napisat zgođušnu popratnu pričicu tako da preduhitrimo eventualne kritike i da i naši najstidljiviji čitatelji mogu uživati u tvrdopornografskim fotografijama bez grižnje savjesti.
– osim toga, i Nina Badrić isto preporučuje da neka ne bude tabua.
– mi ćemo doslovno i skrupulozno opisati sve ono što se na fotografijama jasno vidi, plus izjave očevidaca. Pribjeći ćemo tajnoj formuli “stravično ubojstvo – monstruozno ubojstvo – poremećen um – neviđeno u medicinskom rječniku – jeziv prizor – tupa šipka – izmrcvareno tijelo”!! Kolege?
– izvrsna ideja! Podržavam!
– na taj ćemo način svakom čitatelju jasno staviti do znanja: prvo, da se treba zgražati, drugo, zašto se treba zgražati, treće, koliko se treba zgražati. Zašto? Zato da bi gole slike mogle biti što veće.
– zašto je potrebno inzistirati na tome da fotografije budu što veće?
– drago mi je da si postavio to pitanje. Zato da se bolje vide.
– a zašto je potrebno zgražanje kako bi fotografije mogle biti što veće?
– zgražanje je naša mjera opreza i vid brige spram onih fino odgojenih čitatelja koji bi mogli bit zatečeni činjenicom da eksplicitne slike gledaju radoznalo i rado. Zbog toga bi nedajbog mogli imati grižnju savjesti, zato što takve fotografije gledaju radoznalo i rado, a ne nezainteresirano i nerado. A mi nipošto ne želimo da oni imaju ikakvu grižnju savjesti ili da naše fotografije gledaju nezainteresirano i nerado…
– …nego mi želimo upravo suprotno, najme da ih gledaju bez grižnje savjesti, te radoznalo i rado. Jer kako budu gledali tako će i klikati.
– da. Eto zašto je potrebno imat zgražanje, da eventualnu grižnju savjesti sasiječemo u korijenu. Kako ćemo to postić? Tako da zgražanje za svaki slučaj induciramo tekstom. Kuiš. Jer tko ima zgražanje, taj je zauzeo moralni stav. A tko je zauzeo moralni stav, taj je moralna osoba. A tko je moralna osoba, taj djeluje ispravno. A ako onaj tko djeluje ispravno eksplicitne fotografije gleda radoznalo i rado, onda djeluje ispravno onaj tko eksplicitne fotografije gleda radoznalo i rado.
– a osim toga onaj tko je moralna osoba i tko shodno tomu djeluje ispravno, taj ima razloga za ponos i dostojanstvo. A ponos i dostojanstvo što će ih čitatelj našeg članka osjetiti zbog pomalo neočekivane potvrde vlastite moralnosti je dodana vrijednost našeg teksta i ajmo reć kolateralni dobitak!
– tim više što je ovdje riječ o jednom neznatnom biću, to jest o običnoj životinji.
– a što ako se netko ne bude zgražao kad bude gledao fotografije mačke probodene metalnom šipkom?
– hoće li ih taj netko gledati radoznalo i rado?
– pa, da…
– ne kužim pitanje


5.4.2009 14:36:35 | oblizeki
@ Neregistrirani korisnik: Hm. Jedina je šteta što tad ne bi bilo ni paparaca više, da im fotografiraju creva i da im se rugaju. Ali ja bih tu štetu rado otrpjela. I da, eutanaziju im ne bih dala.

5.4.2009 14:25:32 | Neregistrirani korisnik []
Sve novinare bi treblo nabost na šipku, pa ih pustit dase izmrcvare do smrti i onda otom napisat reportažu sa zgražanjem nad njihovom sudbinom!