Identitet je teško pitanje

09/03/2011

U rijetkim trenucima kad na internetu poželim nešto komentirati, nerijetko dobijem zahtjev da neka se izvolim predstaviti imenom i prezimenom, jer su se drugi, meni nepoznati ljudi, legitimirali napisavši naprimjer „Pero Perić“ ili „Mara Marić“.

Ja na to kažem: „Drago mi je, Oblizeki.“

A oni će: „Ne, nismo to mislili, mislili smo da objaviš ono što ti piše u osobnoj ispravi, tako da znamo tko si!“

Interesantno.

Ja na to njima kažem: „Kak ne razumijete. Ja sam ovdje došla javno objaviti komentar, a ne izvod iz matične knjige rođenih. Da je meni bilo do davanja izvoda iz matične knjige rođenih, bila bih otišla ravno policajcu. A policajac kojemu bih dala izvod iz matične knjige rođenih znao bi samo ono što bih mu ja rekla, naime, podatke iz matične knjige rođenih, ali i dalje ne bi znao tko sam, premda bi rekao da je utvrdio moj identitet. Podatak o imenu i prezimenu iz osobnih isprava samo se u policijskom žargonu smatra identitetom.“

Onda oni meni onemoguće komentiranje, jer njih ništa drugo osim pričina identiteta, u vidu imena i prezimena, niti ne zanima. Jer kad bi ih zanimao identitet, tj. tko ja jesam, ne bi to pokušavali utvrditi preko imena i prezimena. Da bi ih zanimalo da čitatelji komentiraju i diskutiraju, o tomu nema govora.

Nisam nikad pokušala ostaviti izmišljotinu koja podsjeća na ime i prezime, naprimjer „Pero Perić“ ili „Mara Marić“, jer toga se nikad nisam dosjetila.

Oglasi

Sramotan biznis

13/09/2009

Dana 12. rujna 2009. u Njutanjem listu objavljen je članak što ga je iz prsta isisala Ivana Kalogjera Brkić, na temu sramotnog biznisa instrukcija.

Mauricijus je, piše Ivana Kalogjera Brkić, po uzoru na Koreju i Bugarsku, „u jednom trenu“ bezuspješno zabranio ovaj sramotan biznis.

Nadalje, od Ivane Kalogjere Brkić saznajemo da Mongolija, Hrvatska i Nigerija po uzoru na Šri Lanku ignoriraju problem ovog sramotnog biznisa.

Treća i posljednja zanimljiva stvar je činjenica da Ivana Kalogjera Brkić okreće brojeve iz Plavog oglasnika zapitkujući oglašivače o ovom sramotnom biznisu!!!!!

Kartica teksta Ivane Kalogjere Brkić ima komada sedam, hajlajtove sam izdvojila, a sve drugo je S.M.U.Ć.K.A.J.-P.A.-P.R.O.L.I.J.


Sanitarni kordon

10/08/2009

– “Kaj je pjesnik htio reći?”? Pjesnik je htio reći baš ono što i jest rekao, jer da je htio reći nešto drugo, bio bi rekao upravo to nešto drugo.

– Taj pjesnik malo puno priča. Jel zna on kaeto omertà?? Kak se to uostalom uopće deklinira??!?


Navlakuša i klasična sačekuša

09/08/2009

– E, a zake si ti Romeo?

– Čuj, ko me to pita ništa ga neće ni ubijedit ni razubijedit.


Puste sanje

01/08/2009

Eh kad bi bar čitava država funkcionirala ko Zagrebparking, pravodobno, nepogrešivo, neumoljivo, neopozivo!!
Al što veli Žika Ladni, kod nas ni iznimka nije pravilo!!!


Broken promises

11/07/2009

Tko je rekao da su za otvaranje bloga potrebna tri klika, te da se blog jednostavno održava daljnjim intuitivnim naklikavanjem, taj je lagao ko pas!!!!


Sanadrova ostavka

04/07/2009

Dao Sanadr ostavku, a nije naveo vjerodostojne razloge takvog postupka!
Kako neintrigantno!!! Pa kad se odnekud odlazi nekamo drugamo, svaki je razlog dovoljno dobar i nijedan razlog nije dovoljno loš, pri čemu je posve svejedno je li razlog izrečen naglas ili prešućen!!
Sanadrovi su razlozi dakle dobri samim tim što on odlazi. On odlazi iz razloga koji su nužno dobri i čvrsti i dovoljni samim tim što su njegovi, i što je on taj koji odlazi, a pritom je nevažno poklapaju li se ti razlozi s razlozima koje bi boranija smatrala „dobrima“ ili „vjerodostojnima“ ili “dovoljnima” ili nešto deseto. Zašto? Samim time što tu nešto smatra i nasmatrava boranija, a tko je boranija??!?