Identitet je teško pitanje

09/03/2011

U rijetkim trenucima kad na internetu poželim nešto komentirati, nerijetko dobijem zahtjev da neka se izvolim predstaviti imenom i prezimenom, jer su se drugi, meni nepoznati ljudi, legitimirali napisavši naprimjer „Pero Perić“ ili „Mara Marić“.

Ja na to kažem: „Drago mi je, Oblizeki.“

A oni će: „Ne, nismo to mislili, mislili smo da objaviš ono što ti piše u osobnoj ispravi, tako da znamo tko si!“

Interesantno.

Ja na to njima kažem: „Kak ne razumijete. Ja sam ovdje došla javno objaviti komentar, a ne izvod iz matične knjige rođenih. Da je meni bilo do davanja izvoda iz matične knjige rođenih, bila bih otišla ravno policajcu. A policajac kojemu bih dala izvod iz matične knjige rođenih znao bi samo ono što bih mu ja rekla, naime, podatke iz matične knjige rođenih, ali i dalje ne bi znao tko sam, premda bi rekao da je utvrdio moj identitet. Podatak o imenu i prezimenu iz osobnih isprava samo se u policijskom žargonu smatra identitetom.“

Onda oni meni onemoguće komentiranje, jer njih ništa drugo osim pričina identiteta, u vidu imena i prezimena, niti ne zanima. Jer kad bi ih zanimao identitet, tj. tko ja jesam, ne bi to pokušavali utvrditi preko imena i prezimena. Da bi ih zanimalo da čitatelji komentiraju i diskutiraju, o tomu nema govora.

Nisam nikad pokušala ostaviti izmišljotinu koja podsjeća na ime i prezime, naprimjer „Pero Perić“ ili „Mara Marić“, jer toga se nikad nisam dosjetila.